Kao što svaki lovac zna, lov bez dobro obučenog i poslušnog psa ne predstavlja pravi užitak. Bez psa lov je postao gotovo nemoguć, bilo da se radi o ravničarskom lovu gde su pretežno oranice, livade, njive i omanji šumarci ili o brdskom gde je teren pretežno šuma il šumska golet u kojoj je divljač gotovo ne moguće uočljivo.
Nešto o samim goničima…
Goniči su po mnogima jedni od najstarijih pasa, čiji zadatak je da na osnovu traga pronađe, goni i natera divljač na lovca koji će čekati na mestu za koje smatra da je najpogodnije za nailazak divljači. Gledano po FCI standardizaciji, goniči spadaju u 6. FCI grupu pasa. Postoji nekoliko desetina rasa gonica, od kojih su najpoznatiji i najzastupljeniji kod nas:
- Posavski gonič
- Srpski gonič,
- Srpski trobojni gonič,
- Posavski gonič
- Istarski kratkodlaki i oštrodlaki gonič
- ...
Obuka…
Postoji jenda univerzalna priča kako najlakše podučiti goniča a to je da se u lov povedu uz već obučene pse, a najbolje bi bilo da to bude jedan od roditelja mladog psa kog obučavamo.
Ako nemamo mogućnost da ga obučavamo uz već obučene pse, potrebno ih je što češće izvoditi na teren za koji smatramo da je bogat određenom divljači koju želimo da lovimo.
Mladog psa je potrebno navoditi na sveže tragove, naravno u doba dana kada se ide u lov a to su rani jutarnji časovi. Jer pasa koga izvodimo u večernjim časovima stiče naviku da samo tada treba da goni, što može za posledicu imati da u jutarnjim časovima kada treba da radi punom parom, počne da ‘’štrajkuje’’ i bude lenj.
Naravno, od velikog značaja je da kada se pas obučava, lovac odstreli divljač ispred njega, kako bi ga pas dobro onjušio i zagrizao kako bi što bolje osetio njegov miris. Ako psa obučavamo za lov na zeca, stari lovci su prvog zeca kojeg odstrele ispred psa, davali samom psu da ga pojede kako bi stekao utisak da radi pravi posao i da ga vlasnik nagrađuje za uspešno odrađeno gonjenje.
Za uspešnu obuku gonjenja lisice, najbolje je pustiti kera da obilazi i laje oko lisice koja je ranjena, jer će ona pokušati da se odbrani od njega tako što će ga zagristi za neki deo tela ili se praviti da je mrtva. Ako pas biva ugrižen od strane lisice, automatski će imati neprijateljski nasrojen odnos ka lisicama, čime će poboljšati subjetivni osećaj netrpeljivosti prema lisicama, što će za rezultati imati bolji gon divljači.
Što se tiče divljih svinja, najbolja obuka za njih se postiže tako što ćemo psa odvesti u zatvoreno uzgajalište divljih svinja (gater), i pustiti ga. Uz malo sreće ponavljanjem ove radnje nekoliko puta, dobićemo psa kompletno obučenog za gon i samoodbranu u lovu na visoku dlakavu divljač. Psa dok je mlad treba odvići od domaćih životinja ako ima sklonosti ka gonjenu istih. Naravno, treba napomenuti sve učestalije krađe lovačkih pasa, što možemo sprečiti time što ćemo psa odvići od prilaska bilo kojoj osobi, osim vlasniku. Verujemo da imate već isprobane metode za odvikavnje, i da znate kako to treb uraditi.
Smeštaj…
Kada je u pitanju smeštaj pasa, ne treba zanemariti činjenicu da psu kao i čoveku treba određeni deo prostora kako bi bio u što boljoj psiho-fizičkoj kondiciji. Pod tim podrazumevamo boks površine od nekoliko kvadrata, koji će imati otvoren i zatoren deo. Zatvoren deo ne treba da bude premali a ni prevelik, već srazmeran veličini psa. Premali ne sme da bude jer pas u njemu mora da ima komociju, a prevelik zbog toga sto može doći do smrzavanja u toku zimskog perioda ako je pas sam unutar kućice.
Spoljašnji, otvoreni deo ne bi trebao da bude od čistog betona, već treba odraditi tanji sloj izolacije kako bi njegova temperatura bila konstanta da ne bi došlo do oboljenja kostiju psa. Ograda može biti mrežastog ili rešetksatog tipa, sa vratima koja se otvaraju ka unutra, da otvaranjem sprecimo neželjen izlazak psa iz boksa. Nadamo se da smo uspeli da Vam otklonimo neke nedoumice vezane za uzgoj, obuku i smeštaj pasa goniča.