Lov na fazane je poseban izazov za svakog lovca. Iziskuje veliku preciznost kod svakog lovca i samo oni najveštiji strelci se mogu pohvaliti dobrim ulovom. Fazani se uglavnom love na tri načina : pretraživanjem uz pomoć psa, pogonom i prigonom. Sva tri načina zahtevaju veoma ozbiljnu organizaciju i disciplinu u toku lova radi bezbednosti lovaca . Način lova pretraživanjem uz pomoć psa može biti pojedinačni ili grupni dok su ostala dva načina lova isključivo grupna i to iziskuje dodatne mere opreza jer je učešćem više lovaca u grupi i opasnost za ugrožavanje njihove bezbednosti veća.
Lov pretraživanjem uz pomoć psa
Ovaj način lova se može izvoditi pojedinačno ili u grupi gde se za pretraživanje koristi jedan pas a u grupi ide više lovaca. Za ovakvu vrstu lova najbolje je koristiti psa ptičara pogotovo na terenu gde se može pratiti njegov rad i markiranje. Najbitnije za psa je da bude dobro dresiran kako ne bi otišao predaleko od lovaca. Takođe prilikom ovakvog načina lova treba dobro poznavati karakteristike same divljači a što se fazana tiče može se slobodno reći da se on pravilno drži svojih navika. Ako se u lov ide u ranim jutarnjim satima ( mada je bolje ići kasnije kada se rosa osuši ) fazana treba tražiti na livadama , pašnjacima i strništima gde odlazi na jutarnje hranjenje. U mesecima lova fazani se zadržavaju na ivicama polja, uz dobro obrasle kanale i u blizini šuma jer ga uzbune glasovi lovaca i lovačkih pasa. Kako dan odmiče i fazani se tako povlače sve dublje u skrovitije predele kako bi pronašli zaklon. Međutim često se desi da u tim lovnim mesecima fazani promene svoje navike i izlaze kasnije na hranjenje kako bi izbegli opasnost. Pas kad otkrije fazana zauzme specifičan stav kojim daje lovcima do znanja da je otkrio lovinu, uzlet fazana je bučan i on se naglo podiže. Mladi i manje iskusni lovci često pucaju u fazana dok je u uzletu i tako često promašuju ili ga pogađaju u rep dok iskusniji lovci čekaju da poleti vodoravno. U šumi se na fazana puca bez čekanja i onako kako nam se u trenutku učini najpovoljnije bez oklevanja kod visokog drveća u šumi hitac se mora opaliti pre nego li se fazan dokopa krošnje visokog drveća.
Lov pogonom
Kod ovakvog načina lovci mogu sami podizati i odstreljivati fazane mada se najčešće ovo radi u grupi gde se lovci podele na pogoniče koji podižu divljač. Oni koji podižu divljač se kreću dogovorenom maršutom u lovištu održavajući liniju kretanja i međusobni razmak. Dobro je da se između njih nalazi jedan iskusniji lovac koji će voditi računa o držanju linije i rastojanju. Razmak između lovaca koji odstreljuju bi trebao biti 40 do 50 metara. Na razmak između lovaca najviše utiče predeo na kom se lovi kao i vidljivost . Lovci koji podižu divljač bi trebalo da nekim štapovima udaraju po šipražju i obraslinama ali oprezno kako ne bi ometali i dekocentrisali lovce koji odstreljuju. Ovakav način lova je efikasniji u preglednijim predelima gde lovac ima prilično vremena da se namesti pre hitca.
Lov prigonom
Princip ovakvog načina je sličan kao i kod prethodnog samo se razlikuje u tome što su lovci koji su spremni za odstrel postavljeni na čeke i divljač se diže prema njima. Prigon se može obavljati u jednoj liniji ali je efikasniji kada se vrši u glavnoj liniji i sa dva bočn akrila. Takođe i ovde treba obavezno voditi računa o rastojanju i pravcu kretanja lovaca. I kod ovog načina lova najbolje je loviti psima rase ptičara koji su dobro dresirani. Ako psi nisu dobro dresirani onda je najbolje da se drže na povodcima kako bi lov bio uspešniji. Bez dobro obučenih pasa kod ovakvog načina lova često se desi da ranjeni fazan uspe na nogama da pobegne i zavuče se u neko šipražje gde postane nedostupan za dalji lov. Fazani spadaju u veoma veštu divljač i umeju dosta dobro da izbegavaju načine lova pogonom i prigonom pa zato uvek kada lovimo ovim načinima treba ići uz vetar i dobro držati rastojanje .