Najvažnije je da poljoprivrednici imaju osećaj da moraju zaštiti divljač. Zašto i kako?

Nemačko ministarstvo poljoprivrede nastavlja s finansiranjem nabavke dronova za spašavanje lanadi, ali i drugih divljih životinja koje svako proleće stradaju prilikom kosidbe. Ove će godine za tu namenu lovačkim udruženjima biti na raspolaganju dva miliona evra. Pri kupovini drona pokrivaju 60 odsto troškova investicije, maksimalno 4.000 evra po uređaju. Reč je o letelicama s termovizijskom tehnologijom koja se smatra najboljom opcijom spašavanja divljih životinja. 

 

Za to vreme na našim područjima malo ko pazi na lanad, zečeve, ali i ptice koje se sada gnezde u poljima. Ove životinje ne znaju ili jednostavno ne mogu pobeći i ostaju na milost i nemilost oštrih noževa kosilice. 

 

Lovci i poljoprivrednici moraju sarađivati

Savremeni načini poljoprivredne proizvodnje doveli su na polja moćne i brze mašine, koji u obradi zemlje pružaju mogućnost kakve se donedavno nisu mogle ni zamisliti. Ali, mogu naneti veliku štetu divljači i zaštićenim životinjskim vrstama. 

 

Doktor poljoprivrednih nauka Tomislav Dumić ističe da osim mehaničkih oštećenja, životinje doživljavaju i stres što se odražava na plodnost, genetiku, a mogu uzrokovati i smrt.

 

Svest o zaštiti mladunaca na poljima je razvijenija u zapadnoevropskim zemljama poput Nemačke, Austrije, Češke i tako dalje, gde lovci zajedno sa poljoprivrednicima provode programe isterivanja i spašavanja divljači pre obrade zemljišta, a dokaz je i dva miliona evra s početka članka. Dumić ističe kako tamo postoje i specijalizovane službe koje se bave tom problematikom, a mediji (pisani i elektronski) lovne i poljoprivredne struke konstantno upozoravaju na važnost zaštite divljači i životinjskih vrsta.

 

Ipak, kaže kako je najvažnije da poljoprivrednici imaju osećaj da moraju da zaštite divljač.

 

"Ukoliko ga imaju pa uz to i dobru volju, nikakav zakonski propis im nije potreban. Nažalost, malo je njih koji tokom kosidbe razmišljaju o njihovoj zaštiti. Radne mašine ne koriste i nemaju ugrađene plašilice pa tek poneka divljač uspeva da pobegne s livade", navodi Dumić dodajući da je stvarne štete na milionima hektara nemoguće je proceniti. 

 

Naglašava i da najvećim delom lovnih površina upravljaju amaterska lovačka udruženja bez stalnih profesionalaca u lovištu koji bi stalno mogli da nadziru rad poljoprivrednih mašina.

 

"Ako se uništena divljač ne pronađe odmah, ubrzo je pojedu predatori, pa je počinjenje štete i počinitelja nemoguće dokazati. Paljenje rastinja, neadekvatan rad sa mašinama bez plašilica i druge štetne radnje najviše se sprovode zbog nepoznavanja zakona, ali i zbog nemara poljoprivrednika."

 

Strogi zakon i kažnjavanje u Nemačkoj

Dumić kaže kako se u nemačkom se zakonodavstvu i sudskoj praksi nepreduzimanje mera za zaštitu divljači prilikom kosidbe strogo kažnjava. Kao primer, a o kojem je u Lovačkom vesniku, u članku "Plašilice i detektori za spas mladunčadi" pisao Abramović V., daje presudu prema kojoj je nesmotreni poljoprivrednik, koji je kosidbom usmrtio pet lanadi, kažnjen s približno 1.800 evra, neračunajući sudske troškove. Ističe da će takve kazne nakon predviđenog preuzimanja zaštite divljači u Ustav Nemačke biti još strože. 

 

Greška tog počinilaca ponajpre je bila u tome što nije lovokupca obavestio o datumu kosidbe. Dakle, i kod nas je nužna uska saradnja poljoprivrednika i lovaca, ne samo u primeni uređaja za plašenje na kosilicama nego i u obaveštavanju o nameri i danu košnje. Na taj način bi lovci mogli pravodobno delovati, ponajpre obilaskom kosidbene površine neposredno pre kosidbe te pokušajem otkrivanja divljači i legla koja se na njoj nalaze. U tome posebno mogu pomoći izvežbani psi ptičari.

 

Kada su najugroženiji? 

"Problem stradavanja divljači može se rešiti jedino saradnjom lovaca i poljoprivrednika, jer je izuzetno važno poznavanje lovišta te biologije i navika divljači koja obitava na tom području", ponavlja Dumić.  

 

Razdoblje ugroženosti pojedinih vrsta od poljoprivredne mehanizacije može se videti u tabeli koja je deo završnog rada Stradanje divljači od poljoprivredne mehanizacije, Nemanje Irića. 

 

Dakle, kada se god može, kosidbu bi trebalo odložiti ili pak koristiti neki od načina za sprečavanje povređivanja i usmrćivanja, a njih je nekoliko. 

 

Jedan od njih je upotreba hemijskih sredstava ili repelenata neugodna mirisa, koji mogu uznemiriti i oterati divljač, a o čemu Irić detaljno piše u svom radu kojega možete pronaći na ovom linku. 

 

Tu su i različite fizičke metode kao što su ograde, postavljanje vizualnih naprava (plašila od vreća, različitih reflektora koji odašilju svetlost, strašila poput lutaka i sl.), radio uređaja, različiti akustične naprave (zvončići, limenke, čegrtaljke na vetar i vetar). Takođe, od pomoći je pretraživanje i isterivanja divljači sa školovanim psom. Efikasna je i upotreba mehaničkih plašilica od lanaca na mašinama. Tu je i adekvatan način kosidbe i odlaganja iste, upotreba infracrvenih detektora koji reaguju na toplotu životinje i automatski zaustavljaju rad kosilice te konačno upotreba bespilotne letelice s termovizijskom kamerom za pretragu područja.

 

Način i odlaganje kosidbe

Ono što možete napraviti bez ikakvih ulaganja je livade kositi od središta prema spolja. Kosidbom usmerenom prema središtu livade divljač teramo u kolonu u kojoj će sigurno stradati.

 

Kod posebno dugih livada, naročito uz put, treba kositi s jedne strane prema drugoj tako da divljač ima mogućnost sklanjanja na drugu parcelu, odnosno bega od saobraćajnice. Velike parcele mogu se podeliti na više manjih i kositi od središta prema van. Prilikom košnje može se podignuti nož kosilice, jer već nekoliko centimetara može spasiti život divljači.

 

Kosidbu, ako je ikako moguće treba odložiti za kraj juna ili početak jula, kad se većina mladih fazana, jarebica, kosaca izlegla i postala sposobna za beg.

 

Izvor:Agroklub

Foto:Lovačke Priče (ilustracija)

 

Nakon što je juče zapažen medvjed u sarajevskom naselju Vratnik, sinoć je i u Olimpijskom selo snimljena lisica.

Hodajući pločnikom između zgrada, kako kaže prolaznica koja je vidjela životinju, nije se činilo da se plaši.

 

“Vraćala sam se kući autom i pred samom zgradom ugledala kako neka životinja prelazi cestu – pomislila sam pas, ali nije izgledala tako. Parkirala sam sa strane, uzela telefon i krenula za njom, čak nije djelovala ni previše uplašeno”, rekla je Drinjaković.

 

Prolaznica dodaje.

 

“Ne zna šta da mislim o ovome osim da smo u htijenju da se što više raskomotimo na planeti Zemlji prestali misliti i brinuti o svim njenim drugim stanovnicima koji jednako polažu pravo na svoj prostor i žive ne ugrožavajući nas – kao što mi ugrožavamo njih”, kaže ona.

 

Podsjetimo, juče se desila nesvakidašnja situacija u glavnom gradu Sarajeva. Primijećen je medvjed kako uplašeno trči niz Vratnik. Cijeli dan tim lovačkog društva preusmjeravao medu u svoje prirodno stanište.

 

Stručnjaci navode da ovdje nije riječ o agresivnoj, nego uplašenoj i izgubljenoj životinji, prenosi N1.

 

“Nije on došao nama, nego smo se mi približili njemu. Čovjek medvjeda ne interesuje ni 1 odsto, to mu je prilično mrzak lik, kad ga sretne. Medo ne bi trebao da silazi, ali približili smo im se puno, puno ih uznemiravamo, uzimamo im stanište. Ako on može da otvori kantu, pa sebi probere, pa jede, njemu je to zgodnije nego u šumi, ali najgore je što ako jednom dođe i jede tu, onda će dolaziti stalno”, kazao je Vedad Škapur, Poljoprivredno prehrambeni fakultet Sarajevo.

 

 

Tekst  preuzeti:BL PORTAL

KURŠUMLIJA- Sinoć oko 21 sat divlja svinja je prošetala centrom Kuršumlije. Viđena je kod autobuske stanice odakle se uputila u nepoznatom pravcu.

 

Lovci kažu da se retko dešava da divlje životinje uđu u grad. Jedino ako su mnogo gladne a u okolini ne mogu da pronađu hranu. Da li je ova svinja htela da potraži hranu po kontejnerima ili je samo zalutala nije poznato. U svakom slučaju ovakvi događaji su prava retkost.

 

Tekst i fotografija preuzeti:Toplicke Vesti