Pod odložljivošću smatramo naviku da psa možemo ostaviti na nekom mestu, s kojeg nas on vidi ili ne vidi, a da se s tog mesta ne makne bez naše komande, video on divljač ili ne, pucali mi ili ne. To odlaganje može trajati i satima. Koliko je to važno, poznato je svakom lovcu, bilo da lovi sitnu ili krupnu divljač. Neuporediva je razlika loviti sa psom koji je tome naučen ili sa onim koji to nije.
U lovištu smo i opazimo kako u obližnju baru sleću patke. Ako psu zapovedamo da legne i čeka, a mi se došunjamo do bare zaklonjeni za kakav grm, dođemo do lepe lovačke prilike. Ako je pas neposlušan a u isto vreme je video sletanje pataka kao i mi, u divljem je trku pre kod njih nego mi, i prilika je propala. Ako ga nismo naučili odložljivosti, on će to svaki put učiniti, tukli ga mi ili ne.
Ukoliko smo psa naučili da legne i čeka, onda je glavni posao učinjen. Za duže čekanje neki misle da je dobro u blizini psa ostaviti neki predmet, jer mu taj predmet pruža veću sigurnost da ćemo se vratiti, a on ga u neku ruku i čuva. Kasnije, kada je pas već potpuno siguran, pa smo, recimo, pucali na patke ili srndaća, a pas nam je hitno potreban da ranjeno uhvati, ne smemo ga odmah nakon hica pozvati ka sebi. Kad bismo to nekoliko puta učinili, pas bi uvek odmah na hitac dojurio ka nama, a to nije poželjno. U lovu treba izdavati što manje komandi rečima, jer to smanjuje izglede za uspeh. Uopšte treba uvek nastojati da dođemo sami po psa da ga dignemo a ne da ga pozovemo ka sebi. Na taj način on stiče uverenje da ćemo uvek doći po njega i biće na mestu miran.
Kao poslednju vežbu učinimo mali progon. Jedan lovac glumi goniča i glasno tera divljač, mi i naš pomoćnik, koji nam za to treba, stojimo na čistini, pas je blizu nas. Na vratu mu je okovratnik, na koju je pričvršćen čvrst konopac. Mi konopac neprimetno pustimo na zemlju i na njega čvrsto stanemo. Kada se gonič oglasi ili lupa po stablima, mi i naš pomoćnik pucamo. Ako se pas digao, smesta dođemo ka njemu,prodrmamo ga za okovratnik i stavimo na isto mesto i isti položaj. Komande rečima, a pogotovu viku, nikako ne primenjujemo jer bismo na to navikli psa, a kakav rezultat u lovu ima lovac koji na stajalištu viče, svima nam je poznato. Neki psi počnu cvileti ili lajati kada smo ih odložili. Tada ih obavezno treba kazniti.