Ne postoji lovac koji nije upoznat sa biljkom koja nosi narodno ime „ Popino prase „ . „Popino prase“ je klas trave koji je vrlo rasprostranjen na svim livadama a ima ga i po gradskim travnjacima. Ova bezazlena biljka može da izazove ozbiljne zdravstvene probleme kod lovačkih pasa. Lovački pas u najvećoj meri dolazi u dodir sa ovom biljkom u toku lova dok se kreće po livadama ili njuši tragove divljači .
Šetajući se kroz travu i njušeći i valjajuči se po njoj pas može na svoju dlaku da nakači priličan broj „ popinih prasića „ međutim problem nastaje u trenutku ako se neki od ovih čičaka zabode u kožu ili upadne u uho ,njušku ili oko psa. Dešava se da lovac tokom šetnje po livadi u lovu primeti da pas tokom njuškanja i kretanja po travi zacvili, počne da trese glavom ili naginje glavu na jednu stranu. To obično znači da je čičak „ popinog praseta upao u uvo psa. Najveći problem je to što pas može ove simptome pokazivati i dva tri sata nakon tog događaja i onda se učini da pas bez nekih vidljivih razloga ispoljava takvo ponašanje. Ovakve reakcije neiskusniji vlasnici pasa ignorišu pa proroblemi sa zdravljem psa mogu se dosta iskomplikovati. Pas može da reaguje dramatično, pri čemu njegovo ponašanje ima sve spoljne odlike epileptičnog napada. Ponekad se događa da se simptomi primire na neko vreme pa da se kasnije opet pojave što dodatno otežava zdravstvenu situaciju psa.
Da je „ popino prase „ upalo u oko možemo sa lakoćom konstatovati ako pas posle lova ili šetnje počne intenzivno da češe oko ili trlja glavu o pod, žmirka ili potpuno zatvori oko ili ako burno reaguje prilikom pokušaja da se to oko otvori . Što problem duže traje oko sve više suzi i oko oka se pojavljuje lepljiva sluz.
U slučaju da pas njuškajući po livadi uvuče u nos čičak „ popinog praseta „ simptomi mogu biti sledeći : intenzivno kijanje koje se javlja u napadima, krvarenje iz nosa a često dolazi i do pojave nosnog iscetka. Pas će u takvim situacijama trljati njušku o pod a kijanje će se pojavlivati u naletima.
Popini prasići se vrlo lako zabadaju u kožu između prstiju pasa, i ako ih vlasnik ne primeti na vreme, za kratko vreme mogu da je probiju. U većini slučajeva pas počinje da šepa i da štedi nogu, intenzivno liže i grize povređenu šapu. Javlja se crvenilo i otok kože između prstiju, a pas nerado prihvata pregled bolnog mesta. Najveći problem u ovoj situaciji predstavlja struktura ove biljke jer zbog iglica od koje se sastoji čičak on se non stop kreće i može se desiti da se svojim pomeranjem totalno udalji od mesta uboda. Što dodatno komplikuje zdravstveno stanje psa.
Za tačnu i preciznu dijagnozu potrebno je psa odvesti kod vetreinara jer u slučaju da se konstatuje problem izazvan čičkom „ popinog praseta „ svaki dalji zahvat mora obaviti stručno lice uz adekvatan pribor na adekvatnom mestu ( ambulanti ). Za vađenje čička iz oka , uha i nosa potrebni su specijalni instrumenti dok vađenje čičaka ispod kože u šapi predstavlja jedan pravi operacioni zahvat pa se stoga preporučuje da se otklanjanje ovakvih problema ne vrši u kućnim uslovima.
Ubod čička u oko kod psa može da izazove i trajno oštećenje vida jer svojim oštrim ivicama čičak može da ošteti vitalne delove oka. Najveći problem kod ovih povreda je što ne postoji preventivna zaštita od njih. Najbolje je da se pas tokom lova ne kreće ili što manje kreće po ovakvim terenima a nakon svakog lova da se pas dobro isčetka i da se dobro pregleda oko šapa kako bi se odklonili čičci „ popinog praseta „ ukoliko su se zalepili na dlaku ili kožu psa.