Zanimljivo pitanje je kako životinje vide, naprimer čoveka ili neku pojavu. Da bi se ovo objasnilo potrebno je shvatiti kako čovek vidi ljude ili predmete.
Pretpostavimo da za stolom sedi drugi čovek četiri metra udaljen od našega oka. Njegove senke na licu i odelu mi ne vidimo samo u crno-belom, nego i s najfinijim nijansama boja, a pri tome trodimenzionalno i perspektivno. Sa iste udaljenosti oko psa vidi svoga gospodara prilično mutno, pas svog gospodara može mnogo bolje prepoznati preko njuha nego očima. Ako stojimo 10 metara udaljeni od psa, iza staklenih vrata, on će nas jedva prepoznati. Ali ako stojimo neposredno iza drvenih vrata, njegov njuh oseti gde je njegov gospodar.
Oko mačke vidi noću na iznenađujući način. Mačka vidi u tami precizno sve ono što naše oko može samo nazreti, ali na dnevnoj svetlosti ona vidi samo na veoma maloj udaljenosti, udaljeni predmeti njoj su nejasni, kao kad bi čovek stavio naočare koje mu ne odgovaraju.
Mnogi su iznenađeni saznanjem da oko konja ne može oceniti udaljenost. Konj vidi tačno kao oko malog deteta, ali sve nesrazmerno i jako povećano. Dok konj gleda svog gospodara u neposrednoj blizini, njegov lik mu je jako uvećan, a pozadina ostaje nevidljiva. Petao vidi neobično slabo i izraz „kokošje slepilo“ nije neopravdan. Noću kokoši uopšte ništa ne vide, pa su zbog toga za lisicu lak plen.
Jedan deo svetlosnih zraka, koje su čoveku pristupačne u predvečerje, kokošje oko može tek nazreti. Jastrebov vid je mnogo jači od čovečijeg. On može sa visine od 150m i više otkriti miša koji beži kroz polje. Ova neverovatna moć gledanja odgovarala bi, kad bi se primenila na čoveka, otprilike sposobnosti čitanja novina na udaljenosti od 10 metara. Ovaj primer najbolje tumači kako je izvrsna moć vida kod grabljivica u odnosu na naš vid.
Sova, izrazito noćna ptica, ima oči koje su jako osjetljive na svetlo, ali nije sposobna tu osetljivost danju ograničiti. Ona vidi čoveka tako, kao kad bismo mi iz tamnog prostora iznenada stupili u jaku blještavu svetlost, koja nas zasljepljuje. Oko muve je sastavljeno iz mnogo sićušnih okanaca koja su rastavljena jedno od drugog, pa joj zato izgleda sve kao da gleda kroz sito ili kroz žičanu mrežu. Na udaljenosti od jednog ili dva milimetra kad ona sedi na našoj ruci, ona vidi kožu ruke tako povećano kao kad bismo je mi gledali pod mikroskopom.