Šta je zapravo lov, kako se postaje lovac?
Neko reče lovac se ne postaje lovac se rađa! Lovac se ne postaje, niti se rađa, lov je nagon koji smo nasledili od naših predaka, on nije bio ni strast ni zabava ni sport kao danas, već životna potreba.
Istina da je čovek po fiziološkoj strukturi mogao biti i ostati biljojed ali je on od najranijih vremena koja su poznata današnjem čoveku bio lovac. Možda je postao lovac u samoodbrani ili je u nedostatku biljaka potražio spas za opstanak u mesu drugih životinja.
Da li je nagon za lovom doneo na svet svojim nastankom ili ga je kasnije stekao gubi se u tami prošlosti. Jedno je sigurno čovek u tom prošlom vremenu gde je bio manjina i daleko slabiji u odnosu na druge zveri nije bio bezazleno i slabo stvorenje koje je bilo lak plen grabljivih zveri. Naprotiv čovek tj. lovac je od svog nastanka prkosio prirodi i upustao se u borbu sa višestruko jačim i moćnijim životinjama poput mamuta, pečinskog lava, dugodlakog nosoroga i dr. Po svemu sudeći lov je na čoveka imao ogroman značaj u razvoju ljudskog roda.
Kamen koji je prvi put zasiljio i upotrebio u lovu mu je bila jedna od prvih misli, počeo je da razvija svoj um. Udruživali bi se u veće ili manje grupe kako bi se zaštitili od napada divljih zveri i na taj način stvarali naselja. Neko je negde napisao "U vezi sa lovom rađa se i najlepša manifestacija ljudskog duha-smisao za umetnost". Ovo se prvo odrazilo u finijoj izradi oružja za lov, a kasnije u urezivanju likova i životinja na zidovima pećina.
Tada u to vreme čovek nije predstavljao nikakvu opasnost u životinjskom carstvu, šta više nije bio ni toliko poznat životinjama i nisu ga se plašile kao danas. Pa stoga nije bio kriv za izumiranje nekih vrsta životinja poput mamuta, pećinskog lava, dugodlakog nosoroga i dr.
Tadašnji lovac oskudno odeven bez opasnog oružja nije mogao da se suprostavi snazi lava, mamuta, nosoroga i bizona. Nije bio obdaren jakim čulom mirisa i sluha, nije imao snagu drugih zveri, nije imao ruke jače od kandže pećinskog lava ali je njega priroda obdarila razumom.
U kamenom dobu lovilo se kamenim sekirama, hvatanjem, pravljenjem zamki i ostalim oružjem koje je tadašnji čovek mogao napraviti od kamena i drveta. U ovom dobu javlja se totemizam-obožavanje određene vrste životinja. Počeli su da pripitomljavaju životinje koje su koristili za meso a kasnije kao pomagače u lovu (psi, konji i dr). U bronzanom dobu lov i stočarstvo su preuzeli dominaciju i bili od ključnog značaja za opstanak tadašnjeg čoveka.
U gvozdenom dobu lovilo se kopljem, lukom i strelom i pojavljuje se prvi lov pticama grabljivicama. U antičkom dobu lovom se bavila viša klasa ljudi i služio im je za sticanje ratnih veština, dok se s druge strane robovi nisu smeli baviti lovom.
U srednjem veku glavno oružje lovaca bili su luk i strela, pojavljuju se prvi propisi i organizuju veliki grupni lovovi kao uvod u ratne pohode. Prva puška pojavljuje se u XIV veku i klasičan način lova polako potiskuje i ostavlja ga daleko od današnjice da istorija piše o njemu. U novijem veku dolazi do nestašice lovnih životinja i prekretnica je 1848 godina kada počinju da se uvode zakonski propisi i zabrane, uvode se pravila ponašanja u lovu.
I na kraju lov je nagon koji smo nasledili od dalekih predaka. Od kamenog doba gde je lov igrao ključnu ulogu za opstanak tadašnjeg čoveka, pa sve do danas kada je razvijanjem svog uma polako ali sigurno podvlastio sve oko sebe a ipak i sam postao podložan zakonima prirode kao Ii svako živo stvorenje na planeti.